Contextes de l’utilisation du terme Šijak chez les Slaves du Sud au XVIII et XIX siècles
DOI :
https://doi.org/10.21301/eap.v13i1.4Mots-clés :
ethnologie, Šijaks, Slaves du Sud, Première insurrection serbe, onomastiqueRésumé
Le terme Šijak était utilisé au XVIII et au XIX siècles par les Serbes, aussi bien que par les Croates, comme un surnom pour des communautés ethniquement ou linguistiquement proches ou d’origine identique, mais spatialement plus ou moins éloignées, qu’ils nommaient Šijaks. En Slavonie ce surnom était utilisé par des chrétiens orthodoxes et catholiques pour désigner la population vivant dans les alentours de Slavonska Požega, quelle que soit son appartenance religieuse, mais aussi pour désigner ceux qui utilisaient le parler ikavien ; en revanche, dans la Bačka et le Srem, cette appellation était utilisée pour désigner la population utilisant le parler iékavien. Dans la Serbie occidentale, les immigrants de Hercégovine utilisaient cette expression pour désigner la population locale qui utilisait le parler ekavien puis les agriculteurs des villages des plaines. Cette dernière signification du surnom des Šijaks se retrouve en Bosnie orientale et en Herzégovine.
Au Monténégro, en Herzégovine, Vieille Herzégovine, Vieille Serbie et dans la vallée de la Morava du Sud depuis l’époque de la Première insurrection serbe cette expression était utilisée par des musulmans et des chrétiens orthodoxes pour désigner la population serbe locale. Elle était également utilisée par les musulmans de Vieille Serbie comme appellation péjorative pour les musulmans de Bosnie-Herzégovine. Cependant, l’usage fait par les catholiques du terme Šijak pour désigner des chrétiens orthodoxes en Bosnie avec une connotation péjorative, reste discutable.
Téléchargements
Références
Andrić, Ljubisav. 1992. Domaći i strani posetioci Vukova Tršića (1846-1970). Zbornik Matice srpske za književnost i jezik 40 (1): 119-155.
Vukićević, Milenko. 1912. Karađorđe, knj. 2. Istorija Ustanka od 1804-1807. Beograd: Državna štamparija Kraljevine Srbije.
Gavrilović, Slavko. 1969. „Središte štaba Graničarskog puka“. U Sremska Mitrovica, u čast dvadesetpetogodišnjice oslobođenja grada, ur. Radomir Prica, 93-117. Sremska Mitrovica: Muzej Srema.
Gavrilović, Slavko. 2006. „Šijaci“ u Somboru sredinom XVIII veka. Zbornik Matice srpske za istoriju 73: 163-167.
Dedijer, Jefto. 1912. Hercegovina i Hercegovci. Letopis Matice srpske 289: 47-73.
Dimitrijević, Steva. 1936. Jedan naš trgovački dnevnik iz 18. veka. Zbornik za istoriju Južne Srbije i susednih oblasti 1: 355-388.
Zlatanović, Momčilo. 2004. Prvi srpski ustanak na jugu Srbije u istoriji i tradiciji. Vranje: Organizacioni odbor za obeležavanje dva veka od Prvog srpskog ustanka.
Jovićević, Andrija. 1896. Istorija Morače do 1820. godine. Brastvo 7: 215-248.
Jukić, Ivan Frano. 1851. Zemljopis i poviestnica Bosne od Slavoljuba Bošnjaka. Zagreb: Narodna tiskarnica Ljudevit Gaja.
Kajmaković, Radmila. 1979. Semberija-etnološka monografija. Glasnik Muzeja Bosne i Hercegovine u Sarajevu, Etnologija 29: 5-122.
Karadžić, Stefanović, Vuk. 1862. Srpske narodne pjesme, knj. 4, u kojoj su pjesme junače novijih vremena o vojevanju za slobodu. Beč: Štamparija jermenskog manastira.
Karadžić, Stefanović, Vuk. 1818. Srpski rječnik, istolkovan njemačkim i latinskim riječima. Beč: Gedrugtc bei den p. p. Armeniern.
Karadžić, Stefanović Vuk. 1852. Srpski rječnik, istolkovan njemačkijem i latinskijem riječima. Beč: Štamparija jermenskog manastira.
Klaić, Vjekoslav. 1878. Prirodni zemljopis Hrvatske, knj.1. Zagreb: Matica Hrvatska.
Kovačević, Toma. 1879. Opis Bosne i Hercegovine. Beograd: Štamparija N. Stefanovića i Druga.
Korajac, Vilim. 1868. Šijaci, slika iz života. Dragoljub, zabavan, poučan i književan list 2: 145-147, 161-165, 177, 181, 200-203, 214-217, 230-232.
Luburić, Andrija. 1930. Pleme Drobnjaci, poreklo, prošlost i etnička uloga u našem narodu. Beograd: Nikola Pašić.
Mažuranić, Vladimir. 1908. Prinosi za hrvatski pravno-povjestni rječnik. Zagreb: JAZU.
Mažuranić, Matija. 1842. Pogled u Bosnu,ili kratak put u onu krajinu učinjen 1839-1840, po jednom domorodcu. Zagreb: Tiskarna dra. Ljudevita Gaja.
Milojević, Miloš. 1872. Putopis dela prave (Stare Srbije), knj. 2. Beograd: Državna štamparija.
Milićević, Đ. Milan. 1876. Kneževina Srbija, geografija-orografija-hidrografija-topografija-arkeologija-istorija-etnografija-statistika-prosveta-kultura-uprava. Beograd: Državna štamparija.
Petrović, Ž. Petar. 1984. Raška, antropogeografska proučavanja, knj. 1. Beograd: Etnografski institut Srpske akademije nauka i umetnosti.
Popović, Avram. 1908. Ustanak u gornjem Ibru i po Kopaoniku od 1806. do 1813. Godišnjica Nikole Čupića 27: 229-258.
Popović, Dušan. 1952. Srbi u Budimu, od 1690. do 1740. Beograd: Srpska književna zadruga.
Popović, Dušan. 1959. Srbi u Vojvodini, od Karlovačkog mira 1699. do Temišvarskog sabora 1790. Novi Sad: Matica srpska.
Popović, Sreten. 1950. Putovanje po Novoj Srbiji (1878 i 1880). Beograd: Srpska književna zadruga.
Srećković Pantelija. 1900. Pregled istorijskih izvora o knezu Lazaru i Kraljeviću Marku. Spomenik SKA 36: 7-183.
Stojanović, Ljubomir. 1926. Stari srpski zapisi i natpisi, knj. 6. Sremski Karlovci: Srpska manastirska štamparija.
Tunguz-Perović, Radovan. 1906. Iz zemlje plača. Beograd: Geca Kon.
Filipović, Milenko. 1950. Glasinac, antropogeografsko-etnološka rasprava. Beograd: Naučna knjiga.
Filipović, Milenko. 1960. Takovo. Beograd: Srpska akademija nauka.
Téléchargements
Publiée
Comment citer
Numéro
Rubrique
Licence
(c) Tous droits réservés By authors 2018

Ce travail est disponible sous licence Creative Commons Attribution - Partage dans les Mêmes Conditions 4.0 International.


