Između heterotopije i ideologije: o realnostima rijaliti programa u Srbiji
DOI:
https://doi.org/10.21301/eap.v14i1.8Ključne reči:
rijaliti televizija, heterotopija, demokratizacija medija, društvena dominacijaApstrakt
U ovom radu ćemo nastojati da fenomen rijaliti programa teorijski analiziramo koristeći Fukoovu koncepciju heterotopije. Prvo ćemo razmotriti neke od glavnih teorijskih dilema koje prate pojavu ovog televizijskog formata, a koje se pre svega tiču stepena demokratizacije savremenih medija i eksploatacije „običnih aktera“. Takođe, tvrdićemo da su ambivalentnost i hibridnost inherentna odlika rijaliti televizije, te da se ta svojstva, kao što ćemo u drugom delu pokazati, mogu temeljnije teorijski razumeti ukoliko im pristupimo kao specifičnim oblicima heterotopije. Nakon toga ćemo na primeru lokalnih modifikacija formata pokušati da pokažemo kako heterotopijske priroda rijalitija gledaocima nudi jednu specifičnu (kvazi)refleksiju nad strukturalnim odlikama datog društva koja zapravo samo doprinosi njegovoj daljoj fragmentaciji.
##plugins.generic.usageStats.downloads##
Reference
Andrejevic, Mark. 2003. Reality TV: The Work of Being Watched. Lanham, Md: Rowman & Littlefield Publishers.
Bignell, Jonathan. 2014. “Realism and Reality Formats.” In A Companion to Reality Television, edited by Laurie Ouellette, 116–33. Oxford: Wiley-Blackwell.
Collins, Sue. 2008. “Making the Most out of 15: Reality TV’s Dispensable Celebrity.” Television & New Media 9 (2): 87–110.
Couldry, Nick. 2005. Media Rituals: A Critical Approach. London: Routledge.
Fuko, Mišel. 2005. Mišel Fuko 1926-1984-2004 hrestomatija, uredili Pavle Milenković i Dušan Marinković. Novi Sad: Vojvođanska sociološka asocijacija.
Goffman, Erving. 1974. Frame Analysis: An Essay on the Organization of Experience. Cambridge, MA: Harvard University Press.
Hallin, Daniel C. 2008. “Neoliberalism, Social Movements and Change in Media Systems in the Late Twentieth Century.” In The Media and Social Theory, edited by David Hesmondhalgh and Jason Toynbee, 43–58. London: Routledge.
Hartley, John. 1999. Uses of Television. 1 edition. London - New York: Routledge.
Hesmondhalgh, David. 2008. “Neoliberalism, Imperialism and the Media.” In Media and Social Theory, edited by David Hesmondhalgh and Jason Toynbee, 95–111. London: Routledge.
Hill, Annette. 2014. “Reality TV Experiences.” In A Companion to Reality Television, edited by Laurie Ouellette, 116–33. Oxford: Wiley-Blackwell.
Lumby, Catharine. 2003. “Real Appeal: The Ethics of Reality TV.” In Remote Control: New Media, New Ethics, edited by Catharine Lumby and Elspeth Probyn. Cambridge - Port Melbourne - Vic: Cambridge University Press.
Mathisen, Thomas. 1997. “The Viewer Society: Michel Foucault’s `Panopticon’ Revisited.” Theoretical Criminology 1 (2): 215–34.
Milin-Perković, Snežana, i Marijana Matović. 2014. “Rijaliti programi u Srbiji i ‘neprimereni sadržaj.’”Godišnjak Fakulteta političkih nauka 8 (11): 131–46.
Milin-Perković, Snežana. 2012. “Mejkover Televizija i mit o lepoti.” Kultura, no. 136: 108–22.
Mitrović, Marijana. 2008. “Serbia – From Miki and Kupinovo to Europe: Public Performance and the Social Role of Celebrity.” Glasnik Etnografskog Instituta SANU 56 (2): 117–31.
Nabi, Robin L., Erica N. Biely, Sara J. Morgan, and Carmen R. Stitt. 2003. “Reality-Based Television Programming and the Psychology of Its Appeal.” Media Psychology 5 (4): 303–30.
Namkosse, Baya Bangue. 2009. „Rialiti” televizijski format sa posebnim osvrtom na emisiju „Veliki brat”.” CM Communication and Media 4 (10): 49–70.
Nikolić, Mirjana. 2010. “Etika medija – između lične, profesionalne i društvene odgovrnosti.” Kultura, no.127: 35–51.
Ouellette, Laurie J. 2009. “Take Responsibility for Yourself: Judge Judy and the Neoliberal Citizen: Remaking Television Culture” 2nd Edition. In Reality TV: Remaking Television Culture 2nd Edition, edited by Laurie Ouellette, 223–42. New York: NYU Press.
Papacharissi, Zizi, and Andrew L. Mendelson. 2007. “An Exploratory Study of Reality Appeal: Uses and Gratifications of Reality TV Shows.” Journal of Broadcasting & Electronic Media 51 (2): 355–70.
Prodanović, Srđan, i Predrag Krstić. 2012. “Javni prostor i slobodno delanje: Fuko vs. Lefevr.” Sociologija 54 (3): 423–436.
Radulović, Lidija, i Ildiko Erdei. 2017. “‘Veliki brat vas gleda’/‘Vi gledate Velikog brata’. Fenomen (nad)gledanja i imperativ gledanosti u rijaliti programu.” Etnoantropološki problemi 12 (1): 19–50.
Reiss, Steven, and James Wiltz. 2004. “Why People Watch Reality TV.” Media Psychology 6 (4): 363–78.
Skeggs, Beverley. 2005. “The Making of Class and Gender through Visualizing Moral Subject.” Sociology 39 (5): 965–82.
Skeggs, Beverley. 2009. “The Moral Economy of Person Production: The Class Relations of Self-Performance on ‘Reality’ Television.” The Sociological Review 57 (4): 626–44.
Turner, Graeme. 2013. Understanding Celebrity. Second edition. Los Angeles: SAGE Publications Ltd.
Valić-Nedeljković, Dubravka. 2011. “Rijaliti programi – izjednačavanje javnog i privatnog diskursa.” Kultura, no.133: 289–305.
Volcic, Zala, and Karmen Erjavec. 2013. “Commercial and Sexualized Nationalism on Serbian Reality TV.” International Journal of Cultural Studies 16 (6): 597–614.
Volčič, Zala, and Karmen Erjavec. 2015. “Watching Pink Reality TV.” Feminist Media Studies 15 (1): 74–91.
Vujanović, Ana. 2002. “Javni nastup i društvena uloga.” Kultura, no. 102: 54–62.
Vukadinović, Maja. 2013. Zvezde supermarket kulture. Beograd: Clio.
Vuksanović, Divna. 2010. “Etika i disleksija: granice medijske kulture.” Kultura, no.127: 102–118.
Wood, Helen, and Beverley Skeggs. 2011. Reality Television and Class. 2011 edition. London - New York: British Film Institute.
##submission.downloads##
Objavljeno
Kako citirati
Broj časopisa
Sekcija
Licenca
Sva prava zadržana (c) 2019 Srđan Prodanović

Ovaj rad je pod Creative Commons Autorstvo-Deli pod istim uslovima 4.0 Internacionalna licenca.


